Promjena stava u tehnološkoj industriji - trensformacija stručnjaka u poduzetnike

14 nov 2018

Maria Anselmi, Group Data Director

Devet od deset osoba koje su se našle na Forbesovu popisu najbogatijih ljudi na svijetu inženjeri su ili imaju neki oblik tehničkog obrazovanja. Većinu novoosnovanih kompanija takođe vode stručnjaci za tehnologiju koji su razvili poslovnu ideju. To su ljudi koji razumiju poslovne probleme, ali i načine na koje ih mogu riješiti.

Zahvaljujući vlastitom iskustvu savjetovanja osnivača nove kompanije za pružanje zdravstvenih usluga, znam kako pravi inovatori rade. Radna snaga te mlade kompanije uključivala je samo tri osobe: visokokvalifikovanog liječnika i dva inženjera. Ogorčeni dugotrajnim postupkom vaskularnog ultrazvuka, osmislili su mnogo brže rješenje. Stvorili su prenosivi uređaj koji je pružao jednake rezultate izračunom razlike pritiska u određenim dijelovima tijela. Taj se novi postupak mogao obaviti u samo nekoliko minuta na bilo kojoj lokaciji, a da pritom pacijent nije morao ići u bolnicu. Ova mala skupina ljudi iskoristila je svoje medicinske i analitičke kompetencije da bi prepoznala problem i stvorila praktično rješenje.

Milijarderima i osnivačima novih kompanija zajednička je sposobnost da pridaju veći prioritet poslovnom usmjerenju, a ne specijalizaciji. U tehnološkoj industriji to je i dalje veoma rijetka osobina, a društva koja je ne cijene zanemaruju skriveni kapital.

U toj industriji, kao i u drugim domenima, čini se da postoji trajni dualizam između specijalista i generalista. Specijalisti su stručnjaci, dok su generalisti poduzetnici. Ta podjela vuče korijene iz industrijske revolucije, kada se razvila podjela zadataka radi stvaranja efikasnijeg modela rada i lakše zamjene radnika - kao kad se mijenjaju dijelovi mašine. Što se ljudi više specijaliziraju, tim ih je lakše zamijeniti.

Naše je društvo danas opsjednuto hiperspecijalizacijom te se i zaposleni i rukovodioci žale da su njihove organizacije podijeljene na izolirane grupe. Međutim, većina rukovodilaca ustraje u određivanju uloga i položaja na osnovu aktivnosti koje se izvode. Ta je navika toliko duboko ukorijenjena da i sami sebe etiketiramo radi (stvarne ili zamišljene) koristi drugih.

U praksi su brojna istraživanja pokazala da svako od nas ima sposobnost specijalizirati se ili biti generalist. Mogli bismo reći da je prostor između specijalizacije i „generalizma” kontinuum mogućnosti. Naš položaj u tom prostoru određen je kontekstom.

Također je istina da je nemoguće uvijek biti generalist. Svi su generalisti zapravo serijski specijalisti koji se, potaknuti potrebom ili znatiželjom, sele iz jednog stručnog područja u drugo.

U tehnološkom svijetu te dvije uloge zapravo zajednički djeluju. Dok IT stručnjak rješava određene probleme, generalist traži rješenja u interakcijama između raznih sistema.

Zbog veoma brzog tempa digitalizacije, sve više rušimo granice između tehnologija, proizvoda, prodaje i klijenata. Interakcije između tih područja česte su i brze te gotovo da i nema vremena za provođenje linearnog procesa. U sve su većoj mjeri ta prethodno odvojena područja istovremeno zastupljena u projektnim grupama. Klijenti i upravitelji mogu prepoznati probleme, tehnička podrška može pronaći rješenja i pretvoriti ih u proizvode, a ljudi u prodajnom odjeljenju mogu procijeniti efekat i vrijednost rješenja te im odrediti cijenu.

Međutim, taj proces propada kada tehnički stručnjaci nisu sposobni postaviti se u ulogu klijenata, raditi na zahtjevima za rješenje zajedno s rukovodiocima proizvoda niti osmisliti krajnje rješenje u okruženju klijenata. Tehnologija sve više premošćuje jaz između proizvoda i klijenata, poput krojača u ateljeu za visoku modu.

U kompaniji Bisnode naš je pristup usmjeren prema stvaranju organizacije u kojoj tehnološki stručnjaci trebaju graditi mostove s drugim funkcijama. Radimo u kombinovanim timovima za proizvode i podatke kada razvijamo nove proizvode ili radimo na projektima za klijente. Projekti se pokreću kada se prepozna poslovna potreba, a timovi koji na njima rade uključuju stručnjake iz različitih disciplina. Na primjer, dizajneri za korisnički doživljaj pružaju iskustvo koje su stekli zahvaljujući interakciji s klijentima. Takav raspored rada svima omogućava da brže rade i usredotoče se na poslovni problem. Svakog se stručnjaka poziva da doprinosi stvaranju rješenja za poslovni problem koji nastaje u interakcijama između različitih sistema.

Biće veoma zanimljivo vidjeti kad će ili hoće li kompanije prestati okupljati ljude u timove samo zašto što obavljaju slične zadatke. Time će se izbjeći potreba da se premošćuju jazovi jer će mostovi postojati od samog početka i tako će se omogućiti ne samo vertikalne, već i horizontalne karijere.

Ako ste pročitali sve navedeno i još niste uvjereni da trebate biti generalist, samo razmislite o svom privatnom životu. Svi se trebamo baviti računima kućanstva, ali se ponekad trebamo usredotočiti i na kuhanje. Drugim riječima, svi trebamo biti generalisti kod kuće - zašto bi situacija bila drugačija na poslu?